TRAGOVI NAŠE DUŠE
Ja bosa,
Hodam po travi, a ono rosa,
ovlažila mi stopala...
Ja bosa,
hodam po pijesku, a ono
vlažna stopala,
utisnula tragove...
Ja bosa,
u rijeku zagazila,
na kamen stala,
od kamena prirodom klesan, oštar nož,
stopala mi poreza...
Razli se krv vodom!
Ja bosa,
na put stala,
asfaltom i krv i voda,
oslikavaju moja stopala...
Još nekoliko koraka i nema
otisaka, da tuda prođoh bosa...
Svi ćemo kroz život ostavljati
tragove i obrise, bili obuveni ili bosi,
iza nas će,
ZAUVIJEK OSTAJATI,
ČISTI ILI NEČISTI, tragovi naše duše...
ZAŠTO SI MI SE MORALA DESITI
Ti si ljubav.
Ti jednostavno ne možeš da se ne voliš.
Ti si najviši vrh svijeta na kojem zastaje dah,
tako mi je svaki put kad te ugledam.
Sve bih ti želje ispunio, sve,
ne bi li zadivio tvoje dobro, predobro srce!
Nisam čudotvorac, ali pored tebe se osjećam
čisto, bezgrešno, ipak anđeli hodaju zemljom.
Bojim se da te poljubim,
bojim se da bih umro,
pa ko će onda, ovako silno da te voli...
Boli me ova ljubav, boli,
jer ne znam, sta bi sa tobom.
Ne želim da te povrijedim, ni pogledom svojim,
a kad bi te zagrlio, bojim se da bih poludio.
Milovao bih te,
ljubio ti kosu, ruke,
gledao u tvoje oči najnevinije,
koje su ostale dječije, nedozrele.
Zašto si mi se morala desiti,
tako predobra, tako istinski prepuna ljubavi
i plemenitosti?
Kakva je ovo ljubav, kakvo je ovo iskušenje?
Jesam li dovoljno vrijedan tebe i tvoje naklonosti?
Ti ruke ka nebu pružaš,
voliš oblake i sunce,
i kisu i vrelinu i zimu i proljeće.
Ti voliš i mrava i miša u travi i ptice u letu,
ti voliš sve na ovom svijetu!
Nisu izmislili riječ kojom bih tvoju ljepotu duše opisali,
ali znam, da si ti moje buđenje u svitanje,
i razlog življenja i znam,
znam, da bih samo zbog tebe umro!
BIJELI ŠEŠIRI
Bijeli šeširi razasuti po polju,
iz zemlje vire, svaku utrobu uznemire.
Bijeli šal omotan oko vrata tvog,
vuče tuđa ruka...
Ne mogu da prekinem niti svile,
samo nijemo, nepomičan,
gledam te ispod šešira,
kako nestaješ.
Plešeš na vrhovima prstiju,
kao nikad do sada...
Rijeci hrliš, na kamenje staješ,
oštrina stopala reže, krvavi tragovi,
u tamnicu paukove mreže, ulaziš.
Ne vraćaš se.
Poklonio bih ti se,
ali ne mogu skinuti bijeli šešir,
u njemu sam zakovan do vječnosti.
Zbogom prečista vilo,
S cvijetom zadenutim u kosi.
Razbacaj latice u bezvremenu,
neka ih kao zrikavce hvataju djeca
i na dlanovima nose,
da oprost isprose!
ŠAH-MAT DUŠE
U vrijeme samoljublja,
preopterećenosti religijom,
pretjeranim domoljubljem,
gube se niti povezanosti.
Niko se ne sjeća,
kakav je ko bio na početku života.
Dobar budi sebi,
laži druge, opstaješ!
Dobrotom zasjeniti nećeš!
Oholost i drskost su ordenja,
koja sam sebi kačiš, da bi bio poput njih...
I gubiš, gubiš se na polju poteza, šah-mat duše...
A koga je i briga što postadosmo hodajuće sjene.
MAJČINA PORUKA
Dijete drago, imam nešto važno da ti kažem;
U svijet kada pođeš, zatvoriš kućna vrata,
Ništa biti isto neće, neće te braniti tata i
Neće biti toplo kao u majčinom krilu,
Osjetićeš i zlobu i ljudsku silu.
Gdje god hodio, samo ljubav nosi u srcu,
A ako je tebi budu davali, daj još veću!
Ko ti pruži ruku, ti njemu pruži obadvije,
Neka ga tvoja dobrota pomiluje!
Ako je neko gladan, ti mu daj pola svoga,
Tako je od Boga, da se ljubav i dobrota
Moraju dijeliti na pola.
Tebi će biti dosta, a njemu si pokazao put preko mosta...
Ali moraš znati i to; Da će biti i onih,
koji će ti podmetnuti nogu, da se spotakneš
i padneš, ma koliko im ti od sebe najbolje dadneš.
Ti se pridigni i koračaj pravo, idi za Suncem,
A majka će slati vjetar u leđa,
Iako će ispod majčinih vjeđa suza biti.
Idi i napravi ovaj svijet boljim,
Tako te je učila majka.
Ne dozvoli da iko stane na tvoj put,
A majka će te uvijek skriti pod skut!
Kad se vratiš, čekaćete tvoje mjesto,
U majčinom srcu.
I ne trudi se mnogo, oko onih koji te ne vole,
Njih bole, oni koji u sebi ljubav nose,
A ti trči, vrati se kući,
Neka te nose tvoje noge bose!
Anela Sejarić-Vujinović
Septembar 2020. Prijedor
Anela Sejarić-Vujinović, rođena 29 marta 1979 godine, u Prijedoru, gdje živi i stvara. Idejni je tvorac i organizator književne manifestacije ”Majski susreti”, posvećene promociji mladih talenata, koja se svake godine održava u njenom gradu, već 16 godina. Objavila je zbirku poezije ”Sjećanja koja šute”, 2013. godine, u izdanju Društva književnika “Snaga riječi”, kojeg je bila član i jedan od osnivača upravnog odbora. Recenzenti knjige su bili poznati književnici Ranko Preradović i Muhidin Šarić. Piše poeziju i kratke priče. Objavljivana je u mnogim zbornicima, antologijama, književnim časopisima i portalima za književnost. Osvojila je nekoliko značajnih nagrada za poeziju, od kojih su dvije međunarodne, a posebno izvdaja nagradu za najbolji esej na ”Melničkim književnim večerima” u Bugarskoj. Njene pjesme su prevodjene na nekoliko svjetskih jezika. Uskoro će biti promovisana njena nova knjiga poezije i kratkih priča, u izdanju Bosanskog kulturnog centra u Prijedoru, koja nosi naziv “Tragači sjemena sreće”. U pripremi su i zbornik kratkih priča i roman, koji će biti istorijsko-dokumentarnog karaktera.
Završila srednju pravno-birotehničku školu u Prijedoru, 1998 godine. Kasnije se aktivira kao volonter za rad u nevladinom sektoru. Završava školu novinarstva u trajanju od godine dana, pod pokroviteljstvom Evropske Unije, te radi kao novinar reporter u nekoliko nevladinih organizacija. Potom upisuje Rudarsko-tehnološki fakultet u Prijedoru i ubrzo prekida studije i počinje da radi na poslovima koordinatora za promociju civilnog društva u UG “Svjetionik”, gdje radi i na projektima za zaštitu prava djece i omladine. Od studiranja ne odustaje te upisuje Visoku školu za ekonomiju u svom gradu, smjer menadžer Javne uprave.
Saradnik je i Narodne biblioteke “Ćirilo i Metodije” u Prijedoru na kulturnim događajima i manifestacijama.
Učesnik je mnogih književnih manifestacija – književna kolonija “Rijeka Misli” Hašani posvećene Ćopiću, svake godine učesnik, Art Novum Bosanski Novi -Novi Grad, “Majski susreti” – susreti mladih pjesnika Prijedor, Društvo književnika “Snaga riječi”- “Prijedorski potpis”, Narodna biblioteka “Ćirilo i Metodije” – književne večeri zavičajnih pjesnika, Dani muzeja “Kozare”, “Slavjanska besjeda” Sofija-Bugarska i “Melničke večeri poezije” – Melnik Bugarska i druge manifestacije.
Piše i recenzije.
Govori ruski i engleski jezik.
Veliki je aktivista i borac za zaštitu i prava životinja.