12 prvoplasiranih pjesama / BPU – 7 ciklus
BALKANSKA PJESNIĈKA UNIJA / POEZIJA GODINE-2021: REZULTATI KONKURSA-SEDMI CIKLUS
SAOPĆENJE ORGANIZACIONOG ODBORA
-Na konkurs je stiglo 182 aplikacije iz 20 država.
-Zbirka sa pjesmama sedmog ciklusa BPU nosi naslov „MAGNETIZAM PJESME“, i sadrži
150 pjesame,
-Zbirka se može naruĉiti po cijeni od 40 KM / 20 EUR – plus poštarina 5 KM (za BiH) / 10 EUR (za inostranstvo) a isporuka se planira početkom decembra.
RANG LISTA / BPU- 7 ciklus
1. Ibrahim Osmanbašić / BiH / NAŠI DANI POEZIJE
2. Ivan Gaćina / R. Hrvatska - POEZIJA VODE
3. Maja Ivković / Italija / DAN ZA TVOJU VEČNOST
4. Asim Bajramović / USA / DEDOVA DUHANJERA
5. Bajram Bajro Neljković / BiH / I KADA ĆUTIM
6. Danijel Miljković / R. Srbija / SUNCE ĆE PRIZVATI RADOSTAN DAN
7. Abir Hadžić / BiH / Molitva
8. Vladan Stevanović / R. Srbija / SLUČAJNOST
9. Milivoj Pašiček / R. Hrvatska - KOLIKO SAM SAMO TRAŽIO DRHTAJ TVOJIH DODIRA
10. Dženis Šaćirović / R. Srbija / DOLAZAK
11. Miro Kasipović / R. Hrvatska / JEZIK NAŠIH RODITELJA
12. Denis Dželić / Danska / DA SAM TU SADA
* * * * *
1. mjesto
Ibrahim Osmanbašić / BiH /
NAŠI DANI POEZIJE
Ima puno toga da se kaže
za dane ove koje živimo
i godine – što beščujno klize,
a šutimo – misleći da govorimo.
(A šta je s poezijom?)
Vjerujemo da je izlišno balzamovanje
ovog ovdje što nas muklo steže,
a stvari se kotrljaju kroz vrijeme
i poprimaju neko novo određenje.
(A šta je s poezijom?)
Stećci događaja urezuju
dubok trag u dušama
i kao da su riječi suvišne
nakon uzdaha.
(A šta je s poezijom?)
Ima puno toga da se napiše
o ovim danima kroz koje tumaramo,
a napisano neće biti uvjerljivo
i kao da će najbitnije iscuriti
kroz ambise međuredova i napore između riječi,
te, izbrušen smisao više će zbunjivati
nego što će objašnjavati –
i kako će poruke biti shvaćene?
(Poetika – da li sa nama blijedi?!)
A ko još ima volje za shvatanja?
Šta ko više – traži i želi da razumije?
Preliveno je nerazumijevanje.
Previše je svega – pa i tog samog – previše!
Gdje su mjere? (Odumire li u nama poetika?)
Gdje su orijentiri?
(Lutamo li mi ili poezija,
ili ona s nama ili mi u njoj?)
Da li vraćanjem treba ići naprijed?
Kuda vodi to naprijed
kad se vraća u budućnost?
(Gdje se budi
nadahnuće pjesme?!)
Ima puno toga oko nas – sad i ovdje,
a možda i previše – da bi ga sami odmotali,
pa, čak, i u ime poezije.
2. mjesto
Ivan Gaćina / R. Hrvatska /
POEZIJA VODE
U rijeci želja tražim oči plave,
ko u nekoj bajci čudotvorjem dišem,
iz prividnih snova glasovi se jave,
obuzet milinom zaneseno pišem.
Slapovi ljepote žubore u umu
dok po vodi hoda miljenica muza,
odgovore tražim u mističnom šumu
uz žalosni jecaj poezije suza.
Nepojamna bića koloplete nižu
dok mjehuri vode isprepliću slova,
nadnaravne tajne sa žuborom stižu
kad dubina guta zamke stiholova.
Dok biserne školjke zagonetno sjaje
nedodirna želja u daljini hlapi,
harmonija vode vječnu nadu daje
protkana ljepotom poezije kapi.
Prema dvorcu djeva zlatokosa pliva
na stazi od zore koju briše pjena,
u vodenom stihu poruka se skriva
što u vječnost nosi minula vremena.
Ribaru kroz snove zapleli su mrežu
valovi života što sudbinom brode,
Gordijevim čvorom vilenjaci vežu
božanstvenu rimu poezije vode.
3. mjesto
Maja Ivković / Italija /
DAN ZA TVOJU VEČNOST
Zbog tebe verujem u čuda
i da postoji još jedan svet
još jedan život
iza horizonta,
jer ovaj zemaljski
nije dovoljan,
plašim se da vetar
bude nepovoljan,
nenajavljen počne da duva
i kroz krošnje jablanova me ponese
i raznese
sa prahom cveća
na sve strane,
ili me kroz grane
rastrgne
srce istrgne
i baci daleko...
Kuda bih bez pozdrava
nestala
sa planinom ljubavi
što u rukama nežnim nosim?
Zato ponizno od neba prosim
dane
makar i rane
morala solju da vidam
sebi,
da bih u tebi
ljubav silnu mogla da izlijem
kao seme suzama zalijem,
da te dodirima podmladim
suncem ti gorčinu zasladim,
u strasti da ti most
do plavetnila gradim
i tron na vrhu izgradim...
Zbog tebe se odričem
blaga što mi je namenjeno
neka sve osim srca
bude skamenjeno,
da barem ono živi
u steni
ili morskoj peni,
da te kroz valove sinje voli
da se u patnji moli
da preživi...
U toj
dugovečnosti,
tebi bih u večnosti
sačuvala mesto
i presto
kroz pesmu,
Radosti moja,
jer ljubav mi silna
i pesma umilna
tebi pripadaju.
Zato ponizno od neba prosim
dane,
ne može ljubav da stane
u jedan jedini stih...
4.mjesto
Asim Bajramović / USA /
DEDOVA DUHANJERA
Duhanjera pred njim stoji,
prepuna duhana,
sitno,brižno
na havanu, skoro iskrižana.
Gleda dedo duhanjeru,
voljeno i znano,
sa dva prsta otvara je,
nježno, polagano.
Lijevom rukom staro lice
usput k’o da briše,
desnom drži duhanjeru
i duhan miriše.
Duhanjeru zatim spusti,
tamo na sećiju,
papiriće brižno bira
da zamota škiju.
Tad’ lagano duhan vadi,
volja neka čvsta,
duhan slaže po papiru
između dva prsta.
Pa polako duhan stiska,
pa ga svija, pa ga steže,
brižno gleda da mu duhan
iz papira ne pobjže.
Zatim vlaži usnom papir,
k’o da ljubi cigar mali,
potom stari čakmak vadi
da ćeifi, dok zapali
U lijevoj ruci kremen,
na kremenu malo truda,
čakmak kreše, da upali,
osjeti se miris svuda.
Prve iskre kremen baca,
trud polako vatru prima,
dedo puše da raspali,
pravi usput oblak dima.
Kad raspali trud lagano,
primakne mu vrh cigare,
dim udahne, pa jezikom
kvasi usne svoje stare.
A džezvenjak pokraj njega,
kahva friška, skoro vrela,
u fildžan je sipa dedo
bez mlijeka i šećera.
Još i danas k’o da gledam,
duhan puši, kahvu pije
i govori sa šećeraom,
od ćeifa kahva nije.
A škija je bez kremena,
k’o sudbina pusta, kleta,
il’ k’o cura udavača,
kad joj prođe trideseta.
Radio je sve polako,
dok je bio nekad mlađi,
govorio nama tako,
da bi život bio slađi.
Dede više s nama nema,
osta samo draga sjeta,
da učimo u životu,
i živimo bez srkleta.
5.mjesto
Bajram Bajro Neljković / BiH /
I KADA ĆUTIM
Nemoj da misliš jedina moja
Da ja se nešto na tebe ljutim.
To samo misli sabiram svoje
Jer ja te volim i kada ćutim.
Nekada vjeruj više se kaže
Kada riječi ostanu negdje pri kraju.
Jer ja te volim i kada ćutim,
Dok nježno te držim u zagrljaju.
Nekad je tišina od riječi jača
I ljubav sva u nju stane.
Znaj da te draga beskrajno volim
I te tvoje oči nasmijane.
Kako bi mogao jedina moja
Da ja se nešto na tebe ljutim
Ja samo tako zatvorim oči
Mnogo te volim i kada ćutim.
6.mjesto
Danijel Miljković / R. Srbija /
SUNCE ĆE PRIZVATI RADOSTAN DAN
Tamo u daljini
Gde se horizont plavi,
Užareno Sunce
U moru se davi.
Polako, dah mu izmiče,
Nema mu pomoci,
Dubina ga vuče.
Poslednji valer njegovih boja
Zapljusnu val
O stamenu stenu,
Na obali ostavivši
Slanu penu.
More dobi modri izraz.
Vetar zviždi, opelo drži,
Dok ljudski gresi na tamjan mirišu.
Njih će vetar,
Kad molitvu svrši ,
U nebesa dići ,
Nagoveštavajući kišu .
Nebo će plakati za svojim čedom.
Kao sveće zapaliće se zvezde,
Mesec će doneti novi sjaj.
Načelom po kom se bajke pišu
I ova pesma imaće srećan kraj.
Na drugoj polovini
Zemaljske lopte,
Sunce će opet da se rodi.
Ogledajući se u nekoj plavljoj vodi,
prizvaće radostan dan.
7. mjesto
Abir Hadžić / BiH /
MOLITVA
Smrvljen u kap,
na sedždi,
postajem veći od zvijezda
i njihovog sjaja.
Od ništa
odjednom postajem sve.
Nikad bliži tajni,
vratima Istine,
što se prvi put
ispred mene otvaraju.
Vidim Svjetlost.
Osjećam Toplinu.
Živim Život.
Ostvarujem Sudbinu.
Pokupiću sve
što Istinom se zove.
Postaću jedan
od onih izabranih
znakom Sudbine pune smisla.
Kako može promijeniti
shvatanje i način života
jedan mali trenutak pobožnosti,
kad shvatiš svoju nemoć
i svoje ništavilo.
Molitva,
nada upućena Jednom
i Istini.
Želja da čitaš Knjigu
i slijediš Čovjeka,
da dadneš udio Životu,
spuštenog čela.
8. mjesto
Vladan Stevanović / R. Srbija /
SLUČAJNOST
U dvorištu rasklimanih nada
Postavljen je sto za dvoje.
Razbuktali cvetovi prolaznosti
Mirišu svojim oporim mirisom.
Ustajali crvljivi vazduh
Pod usijanim suncem nesećanja.
Mirno i zloslutno gore
Kosačeve sveće.
Jeftinim spomenima
Lepim krhotine snova.
Šta , kome, čemu
I ostala bizarna pitanja
Pred zaboravljenom maštom.
Sitan događaj
Naspram sudbine.
Slučajnost je ishod.
9.mjesto
Milivoj Pašiček / R. Hrvatska /
KOLIKO SAM SAMO TRAŽIO DRHTAJ TVOJIH DODIRA
Koliko sam samo tražio
drhtaj tvojih dodira
Da bih živio u potaji
svih svojih nemira
Dodir ruku, dodir tijela, dodir usana
Moja sreća među našim ružama
A jesi li ti ponekad zadrhtala
od svih tih nemira?
Ne tu, ne sada, netko će nas vidjeti...
A samo sam tražio ruku
Dodir ruke
I nitko ne bi vidio našu crvenu ružu
I nitko ne bi...
A sada me ti držiš za ruku
Tvoje ruke tako vatrom vruće
Goruće, živuće
A nema dodira
Jer moja je ruka studena
Tako hladna, umrla
U meni više nema nemira
Pod zemljom je svijet mojih dodira
Kamena ruža na hladnom mramoru
10.mjesto
Dženis Šaćirović / R. Srbija
DOLAZAK
Doći ću
Kao što nepozvani dolaze
Prekinuću te na pola sna
Na pola misli
Ili, ko zna
Moraću
Jer zalud je nenađeni
Skriveni i rascijepljeni da budemo
I nadamo se neproživljenom
A to nismo mi
Krenuću
Preko vatre i vode
Nogama umornog bjegunca
Ili ratnika na štapu
Na sudar svjetova
Doći ću
S ove ili one strane
Ali, doći ću
Očekuj me nepozvanog
Kažu da pravi tako dolaze
11.mjesto
Miro Kasipović / R. Hrvatska
JEZIK NAŠIH RODITELJA
Preko sedam rijeka
i devet planina,
iz majčinog mlijeka,
daljina, davnina,
šljašti, šušti,
guguće, romori.
Ćućori i pršti,
glagolja dok zbori.
x
Iza tvrdog grada,
ispod stare vriježe,
zvona s čela stada,
iz ribarske mreže,
s bijelog rublja u predgrađu
u molitvi i beznađu,
guguće, glagolja,
ćućori, romori.
x
Sa didovih njiva
i prvog otkosa,
iz gnijezda uvrh duba,
očevog ponosa,
kraj studenca podno vrba,
vrišti, ciči i šumori.
Neispravno, rogobatno
a miluje kad govori.
x
S kraja puta iz bespuća
i vjernosti djevojačke,
od grabovog pruća
i ljubavi đačke,
sa kamena i ravnice
Iz slobode i tamnice
šljašti, šušti.
ćućori i pršti.
x
Od kudjelje i kučine
izatkano ruho misno.
Iz dubine i nigdine
opet moje, ipak blisko.
Znani miris sa ormara,
požutjela slika stara
topla ruka prijatelja,
mili jezik roditelja.
12. mjesto
Denis Dželić / Danska /
DA SAM TU SADA
Da sam tu sada,
dočekao bih te nasmijan.
Virio kroz zavjese,
s nestrpljenjem čekao,
pojurio i sa vrata poljubio.
- Kako mi nedostaješ. - šapnuo.
Pitao za umor. Migrenu.
- Malo me glava boli. - rekla bi.
Da sam tu sada,
spremio bi jaku kafu,
baš onako kako voliš,
onu što liječi glavobolju,
sjeo pored i ispijao te očima,
spremio ti kupku,
da se valjaš u pjeni kao Venera.
Da sam tu sada,
mekom spužvom
trljao ti vrat, leđa, ramena,
ponekad bi usne dotakle kožu,
pljuštali bi i pucali poljupci,
a ti uživala.
Da sam tu sada,
pustio bi noćnu muziku,
promatrao dok se zavodnički
protežeš na sofi,
gledaš kako spremam večeru,
muzika te odmara, drži budnom,
pričam o svemu, šapućem poeziju,
klimaš glavom i smiješiš se.
Da sam tu sada,
spremio bi postelju i čekao mrak.
Požuri noći, prijateljice moja,
nestrpljiv sam da je ljubim,
da budem mjesečina
što miluje njenog tijela obale plahe,
zavučem u svaku poru,
da joj pijem uzdahe.
- Voli me... – šapnula bi.
Nisam tu, a kao da jesam,
kad zatvorim oči,
stvoriš se pored mene,
moje želje postaju ostvarene,
snažno, opojno,
miriše šampon na ljubičice,
čujem vodu kako bućka,
ruke mi od pjene.
Polako ludim?
Ako si iluzija, ko me sada ljubi,
ko uzdiše tako strasno?
Okrenuh se na stranu,
gorko nasmiješih,
za sve je kriva mjesečina,
tako je to kad se misli glasno.
.............
Ibrahim Osmanbašić
Predsjednik Organizacionog odbora
Sarajevo; 09.11.2021.god.
KNS/9.11.2021. god