Poezija

SEMIRA JAKUPOVIĆ (Engleska)

Poezija

SEMIRA JAKUPOVIĆ
 (London/Engleska)



KAD NADA UMIRE

Kad umire nada
Savršena kula od karata se ruši
Masivan teret na mojoj duši
I suza u grlu što guši.

Razočarenje je jače
Od nadanja da bolje sutra će doći
Da ću opet
smijati se moći

Životu u lice
I ovim tužnim danima
Nehatnom izazovu sudbine
Što moje kule od karata ruše.

Moja nada
U hropcu je
Kao srna pogleda ranjenog
U bijegu pred bezosjećajnim lovcima
U potjeri za plijenom svojim
Dok stiskm slamku  spasa

Ja – davljenik
U valovima nabuhle vode proljetne
Nevještim zamasima siječem valove
I grcam ispod površine
U ime nade moje
Što okreće mi leđa
I bezobzirno vrijeđa.

Penjem se uz oštru liticu
I bodrim sebe
Da ne pokleknem
I mislim još malo
Pa do vrha svog ću stići

Gubim se pod surovošću kamena
Pod zovom morske dubine
Pred iskušenjem sudbine
Pred neizbježnošću gole istine

Primjećujem sunce
Iznad moje glave sja
Dok kamen pod nogama bode
I kotrlja se
Suha grla uz liticu uspinjem se
Vučem zrake njegove
I ne predajem se.




NOĆNE MORE

Tama, plač,
Leševi, garež i jad,
Ruka nevidljiva, steže me i davi,
Ne budim se,
U strahu tresem se…..

Odvode mi oca, braću, djevere,
I muža, ne  znam ni gdje je
Odlaze u nepoznato,
Samo niti života
Od smrti nas dijele.
Ipak, tješim se,
Nisam sama,
Sa mnom je moje dijete.


Bol još svježa, neohlađena,
Nevjerica u očima,
Istina bolna u paramparčad sasuta
Spaljena moja kuća oružjem mržnje
Kuća u kojoj nepravih prve korake
Dokle smo to došli
Drugovi iz školskih klupa?

Spodobo,
Ti mi se u lice smiješ
Crte tvoga lica ja ne pamtim
Pognute sam glave,
U tebe gledati ne smijem
Ali ti glas pamtim

Rado bih ti sve sasula u lice
I pitala da li je broj ubijenih
U opisu poslova tvojih
Ali ne smijem

Govorom nijemim ćutim
Odričem se hrabrosti
U ime majčinskih osjećanja
Znam da ću umjesto u nebo plavo
Gledati pravo u zemlju
Da život djetetu spasim.

Ti si i večeras
Po ko zna koji put
Nepozvani gost u mojim snovima
Otimaš mi dijete iz naručja
Guraš me vrhovima kundaka

Jednom rukom držis uplakano dijete
Iz usta se širi zadah lošeg vina
Ja očajno pištim,
“Ubij me, samo mi ostavi sina”.

Ječi moj glas,
Odbija se od litice  šumovitih planina
Ti si sudac,
ti odlučujes o našim sudbinama

Da li te je sram,
Da li će ljudstvo pobijediti vojničku oholost
Hoćes li i meni i sinu mom
darovati život I samilost..

Ti se i dalje naslađujes mojim čekanjem
Jednom rukom ga držiš likujući,
Drugom bjesomučno, slavljenički
Pucaš u zrak, zrak, zrak…..
Dok na sve pada mrak, mrak, mrak…

U cik plave zore
Zakuca proljeće na prozore
I ojera noćne more.

Tresem se,
Oblivena znojem
Da li to sobu okupanu suncem
Ispunjava dječije disanje?

Polako dolazim sebi,
“Sine, živ si.”
To su samo noćne more
Još si tu.
Mama je ovdje.







PRVI SUSRET

(Dok mirišu lipe )


Da li ljubav postoji
Ili su to izmislili samo romantični
Da bi život uljepšali
Neku novu
Definiciju mu dali…..

Ali ti mi polako prilaziš
I nestaju sve moje dileme
Sa tobom dolazi ljubav u pohode
I nastaje neko novo vrijeme…

Ti mi polako prilaziš
Tvoj korak je odlučan, lagan i brz
A ipak izgleda kao da su
potrajale sumorne, pačeničke  godine
Dok se nije pojavio moj princ iz bajke .

Ti ne dolazis na konju bijelom
Kao u leksikonu nezrele šiparice
Ti siječeš tamu ljetne noći
Ti ideš prema meni
 S pogledom punim požude
Ti hodaš,
ti si stvaran.

Da li si mašta 
Hoću li te izgubiti
Kada nestane ove čarolije
Dok mjesec obasjava tvoje preplanulo lice
Dok lipe mirišu i prolaznici zastajkuju
Vide li to ljubav u našim očima
Ljubav sanjanu, dugo, dugo cekanu.

Naše ruke nađoše svoje sigurne luke
Naše oči se tope u toplini ljubavne muke
Ja bacam koprenu nepovjerenja
I vjerujem ti
Mada si još uvijek samo stranac.

Promiču šetači pored nas
Ja ništa ne osjećam
Samo tu toplu, ljetnu noć
Taj neodoljivi miris lipe
 I moje nedoumice gube se

Ja samo želim sa tobom poć
U ovu toplu ljetnu noć
I u ljepoti ugušiti se
Iz ovog sna ne probuditi se.

Da li si san ili java
Da li ću te izgubiti
Kad nestane ove čarolije
Kad mirisi lipe iščeznu
Hoće li me tvoja ruka grijati
Kad dođu zime hladne
Kad dođu godine jadne
Šta će s nama biti?

Između sigurnosti i ravnodušnosti
Ljubavi i rizika
Prvi put u životu biram
I harfu tananu lagano sviram
I biram ljubav dugo, dugo čekanu
Ne, ne želim te pustiti
Mada si još uvijek za mene stranac.

Željela sam da lipe mirišu vječno
Da noć nikada ne prestane
Da ova žudnja zapečaćena ostane
I sjećanje na prvi susret naš
Nikada zaborav ne postane



KNS/ 19.06.2012. g.