HORIZONT POSTOJANJA
Stojiš na rubu beskraja tmine,
tražiš put iz ove tišine.
Svijet oko tebe – sjene i svjetlost,
svaka misao nosi težinu kroz vječnost.
Horizont dalek, uvijek je blizu,
koračaš kroz vrijeme, tražeći vizu.
Ispod tebe zemlja, iznad zvijezde sjaje,
srce se nada, odgovor daje.
Putanja je tišina koja u beskraj vodi,
svijet je zrcalo što ga se lomi.
Odražavaš sebe u komadiće male,
svaki dio tebe, snove ti šalje.
Sklapaš ruke oko praznine,
šapat te tješi – ovo nije kraj tvoje sudbine.
Oči traže istinu, kroz snove,
dok prolaziš kroz puteve nove.
U tišini svemira ti lebdiš sam,
svaka rana postaje tvoj hram.
Svaku boju tvoje srce nosi,
dok tišina te u beskraj odnosi.
Uvijek si u pokretu, iako stojiš,
između neba i zemlje život krojiš.
Harmonija haosa, tvoj mir sada zna,
u tom zagrljaju počinje novi dan.
Zagrljaj sebe otvara vrata sna,
svijet gdje za iluzije svako zna.
Svijet u kojem sve što jeste,
jednostavno nestane kada bljesne.
