U SUSRETU NOVOJ ZORI

Tišina kida sve prisutne u prostoriji ovoj
A nikada više svijet ne može da bude isti
U susretu nekoj novoj praskavoj zori
I dalje glasovi se čuju negdje daleko
A samo pitanje vremena za ovog svijeta
Jeste gdje danas ćemo da živimo

A smisao života je da budemo srećni
Svaki dan razloga za to imamo
Jer ljubav će da gradi beki sretniji dom
I ljubav onda postaje više nego ikada jača
Jer sve što je lijepo kratko traje

Moramo da znamo da ljubav je jača odbilo čega
Da sve što gradimo je za privremenost
A ljubav neka gradi i dalje onaj dom
Gdje svako od nas će da bude ponosan na sebe
Prije nego li kasno bude za neka dešavanja
Gdje niko od nas neće moći da spasi samoga sebe
Od sopstvene propasti i pošasti crnine

Smisao života je voljeti danas samo sebe
Jer koga briga kakvo jutro nekome je započeto
Samo moramo da znamo da ljubav gradi dom
Iskrenošću i nekim dobrim svježim kofeinom
Koji naša čula će da jasno opije
I da na znanje svima da je lagana zora bila

Jer šta je danas ostalo od nas samih
Ako nema u nama ijedan gram ljubavi?
Dražesno doba došlo je da u susret novoj zori
Svađe budu i dalje opostojane do kraja dana
I kada pogledaš; dan ima dvadeset i četiri sata
A mi nesposobni da i dalje nađemo kompromise
Za naša brojna rješenja koja nas odvlače
U neku samu novu propast svijeta

U susretu nekoj novoj zori mi tražimo glas
Da ljubav razum krasi kao uvijek do sada
Samo neka svijet razumije neka naša djela
I sve će biti kao nekada prije
Jer ljubav je ipak možda pogrešna
U ovo doba kada niko od nas ne shvata
Da ljudi moraju da nauče komunicirati
I da svijet isključivo zavisi od nas samih
Jer kasno će biti kasnije za neka kajanja
Koja skupo koštaju kada večer dođe

Ljubav neka krasi iskrene i dobre ljude
A sve dolazi na svoje, prije ili kasnije!

Read more ...

 NEMA PESMA

Moja je pesma nema,
sada su pusti bulevari
samo koraci po asfaltu zvone,
starim kišobranom kotrljam
trag od uspomena.
Da te nađem - hodam kroz san
tad gonjena zver daje se u beg,
a samo se tvoja sena
provlači izmedju stabala kestena
i pada prvi sneg.
Dolazi jos jedna zima
okovana starim kletvama
pa lutam s tobom kroz okićen grad -
vežem te u čvor na pertlama
i svuda te ima.
Dok koračam po besmislu
uhvatim te za promrzlu ruku,
a pusta tišina, veliko ništa
zalepilo se za đonove
i teške su mi cipele
što zbogom za sobom vuku.
U sporednim ulicama Knez Mihajlove
mećava briše moje tragove,
na licu se tope pahuljice tišine,
a između zgrada odjekuje
promrzla tama - k'o da nisam sama
kad ti vrisnem ime

Read more ...

ŠTA JE TO LJUBAV ?

Šta je to ljubav ?
Možda sonata mirisa,
novorođenčeta,
otpjevana u majčinim očima.

Gdje ljubav nastaje ?
Možda tamo negdje,
u dubini nutrine,
u desnoj komori srca.

Gdje ljubav prestaje ?
Možda tamo na margini,
pogleda zaljubljenog,
slivenog niz obraze kao hitre suze.

Gdje ljubav živi ?
Možda u svakoj iskri,
kisika kojeg udišemo,
tu svuda oko nas.

Šta je to ljubav ?
Gdje nastaje,prestaje i živi?
Neka ova misterija ostane,
da vrijeme i ljudi imaju čemu da se dive.

Read more ...

Amela Alilović rođena je u Sarajevu, 31.12.1967. godine. Majka je troje djece. Završila je srednju mašinsku školu, nakon čega je, uz rad, studirala političke nauke. Objavila je 2 knjige – zbirku priča „Sarajevska koronika“ i roman „Snovi od stakla“.

Read more ...