UPITAJ JE LIPO MOJA
Znaš li bona lipo
ti što mjesečevom sjenkom
stazu za nju u snu mi krojiš
iz dubna njenih caklenih
korjenom si cvijetove dojiš
njima zeleno ruho vječno kitiš
Zbori mi lipo moja, saburu moj,
da l’ ja bona pamet bez selama ispraćam
što stopala njenih trag
na ovoj zelenoj stazi, što ko vakat teče,
tražim očima pijanim od bola
već buđenjem sabaha samog