, kulturne manifestacije „14.KNS Međunarodni književni susreti-2025“ u konkurenciji od 161 aplikacija iz 16 država:

 

1. Milorad Kostić / BiH - ARABESKA SNOVA – pobjednička pjesma konkursa

...............................

2. Denis Dželić / Danska / TIŠINA 

3. Ibro Suhopoljac / Australije - VREMEPLOV

4. Irena Jovanović / R. Srbija - KONCEPT KONCERTA DRVENE DŽAMIJE

5. Ivan Gaćina / R. Hrvatska - MOZAIK ŽIVOTA

 

..................................

6. Dušan Mijajlović Adski / R. Srbija - NE BIH

7. Dušanka Kotur Ugrica / Švicarska / NASPRAM STVARNOG ŽIVOTA

8. Edin Morić / Španija - NA HORIZONTU

9. Jusuf Džafić / Tuzla, BiH - SVJETLOST

10. Meho Jakupović / Velika Britanija - ŽIVOT U ČETIRI SLIKE

11. Mirjana Tomović / BiH - PRED VATROMETOM  UŽASA

12. Mirza Pašić / BiH -TRAGAJUĆI ZA ISTINOM

13. Semir Beganović BiH / LUDA PJESMA ZA OZBILJNE LJUDE

 

................................

 

Pobjednička pjesma manifestacije

Priznanje „KNS PERO“ - 2025.

 

1.Milorad Kostić / BiH 

ARABESKA SNOVA

 

Vrati mi se Alhambro

Vrati mi se Omare Hajjame

Vrati mi se gitaro

Vrati mi se Istoče sa Zapada

Cvijeće sa neba na tlo ovozemaljsko

I Luno prekrasna, predivna

Hodim putevima zlosreće

U suncu vidim drugara

Naivnog zlaćanog cara

Kako reče pjesnik stari

Grada u kome obitavam

Pjesma! Šta radi pjesma?

Ona stvara arabeske snova

Utisnute u srca spavača

Doline zlaćanih pauna

Slikane džamije Kordove

Titraj, izgaraj u vatri

U vatri prapočetaka

U pletivu koje tka

I para žena zlaćana cara

Sa otoka Itake

Protkanog bolom

Snjegovitom zorom

Džamijom sa vitkom munarom

Ezanom u bezglasu glasa

U večerima tajnovitog ramazana

Na krajnjem zapadu svijeta

Gdje okean bukti

Valovi šište kao zmije

Umjetnik arabesku stvara

I sanja odbjeglo roblje

Na kineskim džunkama

U Tajlandu zemlji dalekoj

Otkrivenog srca koje tka

Jednoroge u trku i rakšase

Demone ljutnje u svitanje

Istkanih suza

Prijetnje na stubama srama

Gdje pijetli zbore

Ode zori jedinoj

Sunovrat patnje bez mraka

Koji pretinac zaključava

Sanduče ljudske zlobe

Pleti arabesku snova

Oko vena, srca i kože

 

...............................

UŽI IZBOR (redoslijed je abecedni)

 

2.Denis Dželić / Danska

TIŠINA DRVENE DŽAMIJE

 

 

 

Među brdima Bužima,

skupila se džamija od drveta,

kao majka u letnjoj kiši,

pokunjila pa drijema.

 

Nišani oko nje—

razbacane olupine broda

što vječnost broje umjesto valova.

Ušao sam bez cipela,

tabani mi uroniše duboko

u meke čvorove ćilima.

 

Zagazio sam u vrijeme

što ga pamti samo historija.

Tišina me zagrli—

ne ona obična, svakodnevna,

već ona što bruji jače od groma,

što šapuće glasnije od vjetra.

 

Uronih u nju, ili ona u mene—

nije bilo nikoga,

a sve je bilo tu.

 

Nježna poput majčinog dodira,

tišina me stegnu u naručje, 

i prošaputa dahom vječnosti:

"Ne boj se, sine, ja te čuvam."

..................................

 

 

 

 

....................................

3.Ibro Suhopoljac / Australije

VREMEPLOV

 

Ih, kada bih samo mogao!?

 

Prikačio bih vremeplov na munju,

Kao šašavi doktor Braun 

I zaronio nazad kroz vrijeme, 

Da te vidim nasmijanu

Na verandi stare kuće.

Gdje smo, ti i ja, od potopa života,

Pronašli spas.

 

Zamolio bih Gospodara za milost i kišu, 

Samo za nas.

Neka pada.

Da srećom kroz poderane oluke 

Ponovo ispršće dječje male ruke,

A drage osmijehe, k’o zvončiće u preriji,

Okači gore na zidnoj tapiseriji,

Na vrata šumske kolibe,

Da tamo vječno zvone… 

 

Ih, kada bih samo mogao!?

 

Uredio bih prošlost po svome,

I maštama mornara razapeo sve rastanke na katarke. 

Nek’ ih đavo nosi!

Ranio bih u sabahe, kao sunce u tvojoj kosi

I krao crno oko iz kahve,

Sa verandskog stolića prekrivenog isheklanom krpom,

Dok te zlatne poplave, kroz korita mojih bora,

Ne bi sanjivu donijele meni.

 

A onda bih te, 

Kao Klod Mone Proljeće u Živerni, 

Ovječio kroz vrijeme.

Mila moja.

Jer prave bajke, rasijane k’o sjeme,

Žive u nama - a ne u knjigama.

I s njima ova, naša od slova, 

Koja zauvijek odbija da umre

_____________________

  1.Doctor Brown – lik iz filma “Povratak u budućnost”.

  2. Claude Monet - “Le printemps à Giverny“ - poznati likovni rad istaknutog francuskog slikara Kloda Monea.

 

 

 

...................................

4.Irena Jovanović / R. Srbija

 

KONCEPT KONCERTA

 

 

Korelira sa stvarnošću

u muzičkim sazvučjima

u harmoničnim sazviježđima

svjesti i kosmičkih dubina

bruj u ljepoti vibrantnosti

muzikalnog ključa za sadašnjost

i violinskog za početak kanona

u kome se lagano spiralno uzdiže

u vrtlogu lavirinta vlati

hor pupoljaka u buđenju istine

drevnih napjeva duša koje prefino

nižu tonove ka nebesima

predatih suncu i fantaziji ljepote

u oniričkom zanosu i opoju bića

cvjetaju svemirisna otvaranja suština

elegantno prizvana precizno iznetim zvukom

jasno prepisanim iz uma Kompozitora

u svilu prenežnih sveblagih latica

koje na povjetarcu podrhtavaju

flauta milozvučno izvija tonove

duše se rastaču u blagodati blaženstva

Božanski svjetovi se otvaraju pred nama

nudeći praskozorje uzvišenog života

koje rudi skerletnim izazovom spoznaja

u osmišljenom konceptu koncerta

za naše atome

i snove

 

 

 

 

5.Ivan Gaćina / R. Hrvatska

MOZAIK ŽIVOTA

 

Dok nedosanjan dan odiše modrinom

podnebesjem bride razgaljena slova,

a ostaci želja nad smaragdnom dinom

umnošću se kite poput mudroslova.

 

U tkivu vremena pečate se priče

plave poput neba i bistre ko zora

dok glineni golub polako odmiče

kroz kanji oluju punu meteora.

 

Varnice blaženstva ljubav u noć siju

kroz krhotke srca što sjećanja nose,

a dragulji svjetla iznašašća kriju

dok valovi divlji spokojstvo pronose.

 

Na duhovnoj njivi rasprši se sjeme

u mističnom sjaju, nježnosti i mašti

da prividnu javu razblaže poeme

koje boem sklada u kristalnoj bašti.

 

U tajnome vrtu šarene se boje

kaleidoskopskih sudbonosnih niti

koje vežu duše sretne što postoje

i što tvore svesklad u kozmičkoj biti.

 

Mnogo puta zaspiš u predgrađu sjena

gdje na svakoj stazi opija te sunce,

vječnost struji kroz plašt usidrenih zjena

gdje beskrajni potok romori vrhunce.

 

Život je mozaik slomljenoga stakla

gdje svaki komadić nudi prosvjetljenje

uz sastojke raja, čistilišta, pakla,

dok te ne proguta teško iskušenje.

 

 

 

................................

ŠIRI IZBOR (redoslijed je abecedni)

 

 

6.Dušan Mijajlović Adski / R. Srbija

 

NE BIH

 

 

ne bih

o svetu

velikoj ili maloj pozornici

gde se ništi lepota

il’ svetlost sahranjuje

gde i tišina mrtvuje

gde se život žrtvuje

sili raščovečenoj

 

ne bih

da odmotavam

ni da namotavam

haos

tako očigledan

i sav taj napor

da se istini odseku krila

 

ne bih

da mračim

jedino želim da naglasim –

odavno hodamo unatrag

ka pećinama

 

...........................

7. Dušanka Kotur Ugrica / Švicarska

NASPRAM STVARNOG ŽIVOTA

 

 

U prepunim tajnama stvarnog života

kao da su u svemir otišli nemiri,

jačinom snage uklonim misao

a sloj po sloj  lomio me godinama.

 

Iz iščupanog krila izraslo novo

korave ruke iscjelila ljepota vremena,

ne mogu zaboraviti niti oprostiti

izlomljenu podlosti lažnog blagoslova.

 

Teško sječivo nepravde pogađa nevine

ne znajući da kamenje nema vrata,

plač koji sam sakupljala godinama

jači je od stvarnog života

 

 

 

..........................

 

8.Edin Morić / Španija

NA HORIZONTU

 

Sve riječi koje tražim samo su izgovor,

svi pogledi koje upirem u neizvjesno samo su pokušaj da dobijem

barem neki odgovor od vremena 

kojem dugujem svoje biće

i koje odbijam.

Kažu da nam je poklonjeno, ali nisam u mogućnosti da im vjerujem.

Samo ponekad, u zalazak sunca vidim taj odgovor na horizontu.

Danas je neizvjesno samo ono čemu težimo, 

samo dugo željeno sutra,

koje izgara na mojim usnama.

Ali ja sam tu, samo tu gdje sam i jučer bio i kuda će nestati moji dani.

Čak i riječi su sporedne, 

putuju na krivim kolosijecima i protivrječe mom biću.

Tražim, da, zaista tražim sve ono što mi je uskraćeno, 

ali samo jutarnje sunce

daje mi ono što nazivam nadom.

Poslije se gubi, kao da nikada nije milovalo lice čovjeka u prostoru.

Kao da bježi, kao da utiče od mene, 

kada oboje znamo da je to samo dah vremena.

I tako prolaze dani, 

da ne govorim o dugačkoj i snenoj noći, tihoj,

koja hrabro čeka na izlazak ovog sunca.

 

................................

 

 

9.Jusuf Džafić / Bosna i Hercegovina

SVJETLOST

 

Svjetlost je insanski ezelski federator

Melekanskih kuveta džennetskih pratitelj

Ustrajni sijač dobra sjajnog, seminator,

Univerzne pravde i morala branitelj.

 

Svjetlo u benefitnu uputu odvlači

Ne udaljava od biljurnog pravoputa

Upućenike pametne sebi privlači

Odvraća sve od stranputice krivoputa.

 

Pravi sjaj stvarnu istinu ne poružnjava

Groze laži objašnjava u realnosti

Fakate temeljne duboko ukopava

Natapa zemlju vodom čiste iskrenosti.

 

Alimski luks od neznanja se baš zgrožava

Istinsko znanje jednostavno približava

Kulturne običaje čiste odobrava

Znanstveni napredak nacije opravdava.

 

Otvoreni nur nebeski sjajnost poštiva

Vedrinu ozarenu vijek preferira

B'jelu toplotu uljudbi veledariva

Svjetoljupce on izdašno beneficira.

 

Dobronaklona svjetlina dobru baš služi

I dobrohotnu benevolenciju voli

Sa milosrdnim pticama hajra se druži

Višnjem Bogu Općedobrom se često moli.

 

 

................................

 

10.Meho Jakupović / Velika Britanija

ŽIVOT U ČETIRI SLIKE

 

 

Sračunato ubijaju djecu, izrodi, nitkovi, skot do skota.

Gaza. Djevojčica sa ispruženom, praznom limenom zdjelom,

na milost i nemilost ubicama, između smrti i života.

Hadžije kupuju metak, za njeno krhko tijelo.

 

Pod krinkom demokratije, sjatile se svjetske barabe,

divljački kako u Palestini, teror provode i u Jemenu.

Prkose, kvare planove, vitezovi Kraljice od Sabe,

rađa se novi Staljingrad, odolijeva gadovima i vremenu.

 

Slobodarski orao na grbu, ponosni Indijanac,

stražari danonoćno nad starim Asteškim gradom.

Zmija u kandžama, pohlepni, ljigavi stranac,

uklet da vječno traga, za drevnim El-Doradom.

 

Katalonija, kafana, naopačke okrenuli kraljevu sliku,

ne poštuju dinastiju, prijestol, žezlo ni krunu.

Opraštaju kukavičluk, u srcu čuvaju Gerniku,

uspomene žive i bole, neće prestati krivce da kunu.

 

Posljednja Uskršnja misa, odlazi poštovani Papa,

pobožnost i briga na licu, kao da tugu krije.

Šta reći Gospodaru?! Lagano oči sklapa.

Od zatiranja Amelićana, ništa se promijenilo nije.

 

 

 

.............

11.Mirjana Tomović / BiH -

PRED VATROMETOM  UŽASA

 

Svijet apsurda se urušava

erupcijom potisnutog zla

dok se nižu pred očima

slike ruševina i stradanja.

 

Kad tišina utiša buku

erupcije zla i bubnjeva rata,

a skamenjena suza u oku

kruniše učinak besmisla

čime iscijeliti ranjenu dušu

posle paklenog vatrometa

na zgarištu savjesti i razuma?

 

Šta će opravdati šutnju

u cikličnom pohodu

razuzdanog bezumlja

pred sudom vremena?

Šta će vratiti spokoj snu

i radost življenja

uplašenom djetetu

uplakanoj majci

i očajnom čovjeku?

 

Pred trijumfom demona bez savjesti

sirove sile i oholosti

što mrve tijelo i dušu tlače,

odbaci nečasne okove

i trgni se iz bunila apatije,

poniženi i nedužni čovječe!

 

................................

 

12.Mirza Pašić / BiH

TRAGAJUĆI ZA ISTINOM

 

Istinu tražih u glasu,

u rečenicama,

u riječima, 

u otisku slova na bijelom, čistom papiru.

 

Istinu tražih u prirodi,

u cvijetu,

u ptici u letu

i zakonima po kojima se život živi.

 

Istinu tražih u ljubavi,

u zanosu putenog dodira,

u strasti što ljubav mišljah da jeste,

u zakletvama i datoj rječi 

da ćemo se voljeti do smrti

i poslije smrti

i u dobru i u zlu.

 

Istinu tražih u mislima,

u svjetovima koji samo u mislima postoje i u  moralnom zakonu duboko u nama.

 

Da li sam istinu ili njen dio pronašao,

ne znam, 

ali sigurno znam 

da istina voli da se skriva.

 

.............................

 

 

13. Semir Beganović / BiH 

LUDA PJESMA ZA OZBILJNE LJUDE

 

Ja, u stvari, i ne postojim.

Mene je neko izmislio

jednog popodneva kad mu je bilo dosadno.

Nacrtao mi nos i uho,

dodao ruke da mogu da pišem

i eto – od tada hodam okolo,

pravim se da sam živ.

 

Kad me ne gledate,

ja se obrišem gumicom

i nema me nigdje.

Al’ čim okrenete glavu –

evo mene opet,

kao zvrk, kao vjetar,

kao mjesec što se krade kroz oblake.

 

Ljudi mi kažu:

"Smiri se, odrasli smo!"

A ja ih pitam:

"A gdje vam je nebo? Gdje vam je žmurkanje?

Kad ste posljednji put

pustili pjesmu da vam zaveže cipele?"

 

Ozbiljni ljudi ne znaju

da sam ja, u stvari, san

što se istrgao nekom iz jastuka

i sad luta svijetom

tražeći nekoga

ko još uvijek umije da oboji dan.          

 

 

Ibrahim Osmanbašić, predsjednik KNS-a

Sarajevo, 3.7.2025.g.