Narudžba zbirke: “ZAŠTO NEĆU REĆI NEKE ČINJENICE”/ autor: Ibrahima Osmanbašić
** * **
Narudžba zbirke izabranih pjesama Ibrahima Osmanbašića “ZAŠTO NEĆU REĆI NEKE ČINJENICE”. U zbirku je uvršteno 40 pjesama, A5 format, uvez meki.
Isporuka: krajem maja, 2021. godine..
* * * * *
Cijenu zbirke je 20 KM / 10 EUR + poštarina. Cijena poštarine za BiH je 5 KM, a za inostranstvo 10 EUR.
- Izvršite uplatu prema navedenom cjenovnik: Bosna i Hercegovina: 25 KM / Evropska unija: 20 EUR
...............
NAČIN UPLATE:
Uplata iz BiH:
Uplatiti izvršiti na transakcijski račun udruženja:
T/R: 1610000077510092 (Raiffeisen bank dd BiH Sarajevo)
UDRUŽENJE ZA KULTURU - NOVO SVJETLOST
Terezija bb, 71000 Sarajevo
Svrha uplate: „Donacija“
Uplata iz inostranstva:
1.POŠTA: Međunarodni prijenos novca (Internacional money order)
2)Ria Money Transfer / International money transfer
3)MoneyGram / money transfer
PRIMALAC: Ibrahim Osmanbašić, Grbavička 71, 71000Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel.0038761524505
4.PayPal: ibrahim
https://www.paypal.com/paypalme/ibrahimkns?locale.x=en_US&fbclid=IwAR0VhwPHL8lsHhToMN4d-FKmpV50ip7zUzoAD1sAFhH0SeSZsq7rPo2m5oU
Napomena: Nakon uplate skenirati uplatnicu i poslati na e-mail:
-------------------------------------------
"ZAŠTO NEĆU REČI NEKE ČINJENICE" / IBRAHIM OSMANBAŠIĆ
Izabrane pjesme / Izdavač: KNS, 2021.g.
POETSKO VRIJEME
U gradu ljubavi odzvanja sebiljska riječ...
Uhvaćeni smo u carstvu imaginacije
živjeći u paralelnoj stvaranosti
leteći na krilima plavetnog nadahnuća.
Naš let je pjesma ispunjena zvučnom slikom
stihovi su zamasi krila inspiracije
što nas nose kroz prošlost i budućnost
tvoreći lebdeću stvarnost
između ambisa mašte i iskustva
potičući nepresušnom čežnjom susret sa ljepotom.
Na Baščaršiji voda inspiracije ne jenjava
let golubova nagovještava dženetski smiraj.
Pjesma se prirodno stapa u sebiljsku riječ
odavnina što brani tajne zaljubljenih.
Uz zvuk tramvaja i odjek ezana
uz eho crkvenih zvona i gugut golubova
uz klokot Miljacke i šum vjetrova
obznanjuje se pjesma srca i sjaj duše
u dimenziji što izmiče brojevima
u smislu što izmiče slovima.
Dođu tu – u srce grada ljubavi
u gutljaju studene vode spoznaj istinu
zašto je Sarajevo dom pjesme
u kojem kola poetsko vrijeme
čineći od epoha – trenutke
od osmijeha – stihove
od uzdaha – nezaboravne refrene
što nas prate u stopu
na svim meridijanima i paralelama
dotičući sanjiv zenit i usnuli nadir.
U gradu ljubavi odzvanja sebiljska riječ...
Dođi – čeka te novi početak
o kojem ne znaš ništa
trebaš tek da ga otkriješ
dok stihovi odbrojavaju beskonačno vrijeme
u zamamnoj mašti
koja neobjašnjivim putevima
postaje stvarnost
tu – na Baščaršiji – kod Sebilja
gdje su pohranjene tajne zaljubljenih
još od davnina
da svjedoče o letu ustreptale duše
na krilima poezije.
ZAŠTO NEĆU REĆI NEKE ČINJENICE?
Šutim – jer mislim da je tako bolje
a ne mora značiti da sam u pravu
i, eto, prihvatam i krivicu -
priznajem, ispod Sunca i Mjeseca - kriv sam,
sudite mi – javno i tajno,
a neću, ipak, reći neke stvari - činjenice!
I neću krunu od lovorika – stihova odati!
Gdje?!
pogledi upitno sijeku
a ja šutim –
glupo ili mudro –
to nije bitno u noći i danu
u subotu ili utorak
na ulici ili u trolejbusu ili čekaonici.
Ne, ja vam neću reći – šta vam ne govorim,
ni zašto šutim
ta, možda time nešto mutim ali...
Nije to kriminalna radnja –
jer to je sfera osjećaja, a ne pameti.
To je nešto kao nijemi zavjet ćutanja:
SJENA PJESME!
Šuma sjenki – refleksije događaja – rijeka sjećanja,
sudite mi, osudite me – jer to tako ide,
a imajte u vidu da priznajem krivicu –
i da se ne kajem.
Kriv sam.
ODJEK PJESME
(U čast pjesnika Muse Ćazima Ćatića)
Riječi tvoje – bistre i britke
rime tvoje – s bojom i mirisom
strofe tvoje – s muzikom i usudom
pjesme tvoje – s porukom i odjekom
natapaju Bosnu valovitu
i kruže kroz Hercegovinu kamenitu.
Hej – Musa! Avaj – Ćazime! Aman – Ćatiću!
Ko još bdi nad tvojim knjigama?
Davno si nam poslao blještave poruke
dok u sjenci Starog mosta
žeđ zjenica gasio si Neretvom
dopuštajući da te zeleni valovi
na kratko odnesu u plavetnilo beskrajno
što se ogleda u vodi koja plovi
a zauvijek ostaje u Mostaru
gdje ljepota izvire, otiče
i opet mu se vraća
u kićenim pjesmama
romantičnih sanjara.
Hej – Musa! Avaj – Ćazime! Aman – Ćatiću!
Generacije si zadužio iskrenim pokajanjem
otvorivši čudesnu kapiju ljepote
tajnovitim stihovima čežnje
čiji odjek ne jenjava
dok se Bosnom kotrljaju stoljeća
i blista bijeli luk novog - Starog mosta
na istom mjestu – na kojem si pratio oblake
na istom kamenu – u koji si utisnuo nevidljive stope
ali što se čuju
dok odjekuju kroz vrijeme
i sanjarskim zanosom boje vječnost.
Ti - živi duh si Bosne!
Ti - okamenjana si čar Hercegovine!
Ti – riječ si tvrda domovine:
od safirne Neretve - do duboke Save
od brze Drine - do kristalne Une.
Hej – Musa! Avaj – Ćazime! Aman – Ćatiću!
Tvoji su stihovi zaustavili kazaljke
i vrijeme u pjesmama stoji.
Tvoja se poezija propela do zenita
i pokoljenja bdiju nad tvojim pjesmama
zalijevajući divote – riječima srca
koje kuca u ritmu ljubavi
koju je tvoje iskreno pokajanje
raspršilo po Bosni i Hercegovini:
na istok i na zapad
na sjever i na jug
od Goražda, preko Sarajeva – do Bihaća
od Počitelja, preko Mostara – pa do Odžaka,
da blista kroz vječnost
dok god čovjek pjeva
i vjeruje
da nakrivljeni svijet može popraviti pjesmom.
KNSINFO / 6.4.2021.g.
