NE MARI

Zar nismo tako blagoslovljeni
Tako uništeni,tako mladi
Ne mari... i to će proć
Zar nismo tako zadovoljni
Tako siti a vječito gladni
Ne mari i to će proć
I kasni poljubac i duboka noć
I vruća postelja i osmijeh u rastanak
Zar nismo trenutak tek u vremenu
Zemlja u plamenu
Nestajući oblak na nebu
Ne mari
U vječnosti atom boravi
Pun memorije, pun ljubavi
Dio nas neusmrtivih
Iza tačke, iza svršetka svih stvari

Read more ...

 BEZ DA KAŽEM IŠTA…

Bez da kažem išta
proći ću stvarajući poeziju u sebi
kroz sva ova taštinama raznim uneređenim
vašarištima!
Bez da kažem išta
svoje bitke ću podnositi stoički,
pa i onda kada mi od njih ne ostane ništa!
Bez da kažem išta
kao nikada do sada mirna,
proći ću svim tim Vašim
padovima karakternim dok se
spuštate niz ta Vama samo znana
emotivna i umna klizišta!
Bez da kažem išta
o bolima sbojim,proći ću...
...jer kada boljem shvatim bit svoje snage
u odnosu na sve,
meni, ipak, nije ništa!

Read more ...

VOLI ME PESMOM

Ti u pesmama kriješ lek
za bol od izgorelih noći
povređenih dana
posrnulih čekanja
i iznemoglih nadanja,
leči me...
Stihovima me po telu ljubi,
neka ožiljci duboki od poljubaca ostanu,
neka me obeleže,
srce neka mi stih zaveže
da više nikada nikome
ne pripadnem
i tvoja ostanem zauvek...
Ugrij me dahom
dok mi šapućeš
da ledeno telo zadrhti od vreline stiha
da oživi
i s tobom doživi
putovanje kroz savane
užarene pustinje i stepe
do nirvane...
Pokrij me pesmom
kada od putovanja umorna
zaspim
i nagu me otkrije mesec,
da sakrivena ostanem sasvim
od radoznalih pogleda zvezda
iznad našeg gnezda...
Voli me pesmom
da bol preživim,
za tebe da živim
i da ti slova pozlatim
srećom i vernošću,
dok letimo česticama sjaja do beskraja...

Read more ...

MIR I TIŠINA

Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da tjelo odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna lice mi šiba
I ratuje sa tjelom i srcem mojim

U meni sve zamrlo hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna da me ne tješi
Od mene su zvukovi kao i vukovi
Daljinama se skrili

Ni pomišljao nisam
U parku na klupu da sjednem
Nekada sam u prolazu krajičkom oka
Gledao u bijele kose i šešire
Do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju

Evo i vrijeme je promijenilo boje
Sa grana požutjelo lišće opalo je
Kao slike iz albuma prošlosti moje
Ili su krive naočale ili se nebo nije umilo
O dali sam prozore u sobi zatvorio
Ili se hladan vjetar umjesto mene utoplio
Mir i tišina !

Read more ...