MESECU

Vratićemo se na Mesec bez žudnje stare,
jer ništa ne traje večno,
ne možeš prebrojati zvezde,
nebo ima čuvare,
dok je sve na zemlji mračno.

Cvetna noć vidi samo jedan mesec,
a možda letiš na putu ka zvezdama,
dok polažeš snove u večnim nadama
i nestaješ tamo među nebeskim vodama.

Pogledaj gore u zvezde i nestao si,
usamljenom kao drug da razgovara,
da zauvek izbledi ,skupi poslednje zvezde,
umesto srca, kuca u meni pun mesec.

Pričaj mi priču o ljubavi meseca
i o ljubavi sunca koje je umiralo,
da bi Mesec punim plućima disao,
uhvati moju ruku,ja ću da te vodim.

Tiho sijam u toj maglini,
dok otkrivaš dušu moju u celini,
obasjavaš i ove noći mrtvu dolinu,
a osećam srca tvog toplinu.

I padaš tako milosno na polju,
safirnog lica u oku mome,
pevaš mi uspavanku moju bolju
i guraš me u svom svetu divnome.

Oseća mi srce dana,
mesec koji lebdi kroz moje srce
i oseća odsjaj svemirske mesečine,
srce puno suza, puno rana.

Sedim i pričam male mesecu tajne,
mesto na mračnini neba,
gledamo zajedno galaksije beskrajne,
čitamo divne i poruke oproštajne,
a gde trunka mržnje vreba,
tamo negde,dušu dolinom meni pusti.

 

MISAO O TEBI

Bijela paukova mreža
Isprepletena je nitima,
Ispisujem,dragi,ove stihove tebi
sa željom da uskoro dođeš
I da me svojim bisernim
osmijehom razoružaš.

Uz blagoslov tvoj
čežnja je sve veća,
a svaku večer ista priča
nedostaješ mi u krevetu
da se prigrlim u tvoj zagrljaj,
dok ti daleko brojiš zvijezde
I gledaš prema Mjesecu
kojeg ćeš ugledati
u mojim očima.

Noćima ću se predavati
I srcem ispitivati
maštanja o našim trenutcima
I poput bisera prigrlit ću
svaku misao na tebe.

 JARBOLI NACIKLA VRIMENA

Lete čarobne note
skidajući paučinu s mojih misli..
Puštam svitlost da
kriomice proviri
kroz ponistre srca mog..
Slušan more
tu dirljivu sonatu
koja navire iz dubina
lomeći grebenove tuge..
Maglu mojih želja
pijen tako..dugo i slasno..
Okrićen se ka i ringišpil..
..vrtin.se u glavi..
Vijaž moj stalno tuče
parangalin mriže
o škrapje i lozju
štrerikon luči duše svoje
da ga mije..
Strunim svojin ..ugrije..
Osjetih žeđ međ usnama
mojih htjenja..
Duša mi drhti..
..još jovin morin.
beskraj zadrhti..
Lomin grane..jutara novih
Zagolicam trepavicama
novih nada..
U grudima ugnijezdenih..sanja
Taj divji beskraj htjenja..
..moj osmijeh...
.varka nika....
U biserju školjki partence
Vječno nika ..
O jarbolin nacikli vrimenom
O vijaže...skrita ..bonaca mirodija..
Sve to u ovon plavetnilu..sniva
...vičña zamka..

U SUSRETU NOVOJ ZORI

Tišina kida sve prisutne u prostoriji ovoj
A nikada više svijet ne može da bude isti
U susretu nekoj novoj praskavoj zori
I dalje glasovi se čuju negdje daleko
A samo pitanje vremena za ovog svijeta
Jeste gdje danas ćemo da živimo

A smisao života je da budemo srećni
Svaki dan razloga za to imamo
Jer ljubav će da gradi beki sretniji dom
I ljubav onda postaje više nego ikada jača
Jer sve što je lijepo kratko traje

Moramo da znamo da ljubav je jača odbilo čega
Da sve što gradimo je za privremenost
A ljubav neka gradi i dalje onaj dom
Gdje svako od nas će da bude ponosan na sebe
Prije nego li kasno bude za neka dešavanja
Gdje niko od nas neće moći da spasi samoga sebe
Od sopstvene propasti i pošasti crnine

Smisao života je voljeti danas samo sebe
Jer koga briga kakvo jutro nekome je započeto
Samo moramo da znamo da ljubav gradi dom
Iskrenošću i nekim dobrim svježim kofeinom
Koji naša čula će da jasno opije
I da na znanje svima da je lagana zora bila

Jer šta je danas ostalo od nas samih
Ako nema u nama ijedan gram ljubavi?
Dražesno doba došlo je da u susret novoj zori
Svađe budu i dalje opostojane do kraja dana
I kada pogledaš; dan ima dvadeset i četiri sata
A mi nesposobni da i dalje nađemo kompromise
Za naša brojna rješenja koja nas odvlače
U neku samu novu propast svijeta

U susretu nekoj novoj zori mi tražimo glas
Da ljubav razum krasi kao uvijek do sada
Samo neka svijet razumije neka naša djela
I sve će biti kao nekada prije
Jer ljubav je ipak možda pogrešna
U ovo doba kada niko od nas ne shvata
Da ljudi moraju da nauče komunicirati
I da svijet isključivo zavisi od nas samih
Jer kasno će biti kasnije za neka kajanja
Koja skupo koštaju kada večer dođe

Ljubav neka krasi iskrene i dobre ljude
A sve dolazi na svoje, prije ili kasnije!

 NEMA PESMA

Moja je pesma nema,
sada su pusti bulevari
samo koraci po asfaltu zvone,
starim kišobranom kotrljam
trag od uspomena.
Da te nađem - hodam kroz san
tad gonjena zver daje se u beg,
a samo se tvoja sena
provlači izmedju stabala kestena
i pada prvi sneg.
Dolazi jos jedna zima
okovana starim kletvama
pa lutam s tobom kroz okićen grad -
vežem te u čvor na pertlama
i svuda te ima.
Dok koračam po besmislu
uhvatim te za promrzlu ruku,
a pusta tišina, veliko ništa
zalepilo se za đonove
i teške su mi cipele
što zbogom za sobom vuku.
U sporednim ulicama Knez Mihajlove
mećava briše moje tragove,
na licu se tope pahuljice tišine,
a između zgrada odjekuje
promrzla tama - k'o da nisam sama
kad ti vrisnem ime

O nama

Aktivnosti koje je Udruženeje realiziralo samostalno ili u saradnji sa drugima spadaju u arhivsku građu čime se dokumentuju programske aktivnosti KNS-a tokom svog društvenog angažmana na polju kulture i umjetnosti.

Tokom javnog djelovanja udruženje je otvaralo prostor za autorsku prezantaciju umjetničkog stvaralaštva mladih autora koji su uobličavali lični umjetnički izražaj u konkretno oblikovane ideje u vidu javnih manifestacija - putem kojih se prezentiraju umjetnička djela i radovi, kako članova KNS-a, tako i suradnika.

Get in touch

Kontakt

Udruženje za kulturu
– Nova svjetlost
Terezija bb, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
+ 387 61 524 505
knsinfo1@gmail.com

Facebook stranica