ŽIVI PLAMEN POEZIJE
Autor: Ibrahim Osmanbašić
Objavljeno: 2017.
....
ILHAMIJA
(U sjećanje na Abdulvehaba Ilhamiju Žepčevija)
Vitez riječi
gromkog slova
sultan stiha
vulkanskih poruka.
Ilhamija – slavno ime
koje kad se izgovori
doziva slobodu i dostojanstvo
jer gazija on je duha
bosanski sin, velikan.
Dželalija vezir u oči gleda
skrušenog i skromnog šejha
u zjenicama mu vidi prezir
iz ponosa koji bukti.
Život je za pjesmu dao
jer odreći se nije htio
svojih riječi i stihova
što narodu priraste za srce
koga mori i satire namet
na bosanski ponosni vilajet.
U travničkoj kuli život je skončao
Ilhamija – dika svoga vremena
udavljen gajtanom nabusite vlasti,
a kasida „Čudan zeman nastade“
osta da odzvanja
zauvijek u vječnosti
održavajući u Bosni
plamen slobodarski.
Sarajevo, 9.9.2016. godine
“NEVJEROVATNI” – GENIJ IZ BOSNE
(U sjećanje na Nasuha el-Matrakčija ibn Karađoza
ibn Abdulaha el-Visokavija el-Bosnevija)
Nasuh se rodio u Visokom - u srcu Bosne
s kraja petnaestog stoljeća.
Za bljiljantni um lijepilo se znanje
kao što behar izmamljuje uzdah duše.
Nadahnuti visočanin, superiorni mačevalac
časnik sultanove svite
izmislio je izuzetnu ratnu igru
– MATRAK !
i po njoj dobio ima – Matrakči
a što znači - nevjerovatni!
U svom vremenu bješe jedan od najsposobnijih ljudi
na sultanskom dvoru u Istanbulu
-kozmopolitskoj prijestolnici svjetskog glasa,
gdje je znanje sticao, prenosio i praktično koristio
genijalno sjedinjujući nauku i umjetnost
uzdižući moć carstva Osmanskog,
a sultan Sulejman Veličanstveni
proglasi ga glavnim vitezom svoga doba
zbog nenadmašne vješine ratovanja
i umjeća baratanja kopljem.
Spominju ga kao herarfena
-„čovjeka sa vještina hiljadu“
evropski homouniverzalis.
Izvanredno je vladao brojevima
matematiku unaprijedio množenjem,
majstorski koristi riječi
izražava nadahnuto duboke misli
slikovitom prozom i poetskom čarolijom
-naučna djela oplemenjujući umjetnošću
te umjetnički obrađujući naučne teme.
Ujedinjene nacije izražavaju pošrovanje
dvije hiljade i četrneste godine
UNESKO obilježava 450 godina
od smrti tog vrlog uma
čime se još jednom ovjerilo u historiji
da je Nasuh Matrakči – potvrđeni genij
majstor minijatura, znalac historije
jedan od najslavnijih Bošnjaka
poštovan i cijenjen diljem svijeta
ali malo (ili nikako) znan u svojoj domovini
za čije je rijeke, polja i planine vezao srce
i zvao se po Bosni
pronoseći njenu slavu
već pola milenijuma.
Sarajevo / 28.3.2016. godine.
BLISTAVI UM BOSNE
(U sjećanje na Hasana Kaimija Pruščaka)
Veliki znalac i prosvetitelj
Hasan Kaimija Pruščak
svjedočio je sebe riječju i djelom
ime mu je uklesano u znamen historije
bješe bošnjački najveći um
koji je blistao u 16. stoljeću
iz Prusca obasjavao Istanbul
bezumlje markirao u Bosni
i Osmanskom cijelom carstvu
ukazujući na ambis propasti
gdje vodi dekadencija moralna
i okretanje kormila društva
od temeljnih načela vjere.
Učitelj logike – temelja filozofije
njegovatelj blagodatne misli
baštinik zdravog uma
znalac spoznajnog sistema
univezralne zakonomjernosti mišljenja ljudskog
u svijetu duha
i u svjetu materije.
Uzdanica sultana i vezira – virionara i vojskovođa
darovan od sultana Mehmeda III
savjetnik vezira Mehmeda paše Sokolovića
odlučan u boju sa sabljom u ruci
na turbolentnim granicama carstva
zaštitnik vrline
predan saburu
požrtvovan na pravom putu
da bi ispunio misiju zemaljsku
kao odani rob Gospodara svih svijetova.
Saburlija i mudrac
Hasan Kaimija Pruščak – dragulj Bosne
uzdigao se u zvijezdane visine svoje epohe
zagledan u svevremenost i sveprostornost.
Snagom uma pomjerio je granice kreativnosti
i iza sebe ostavio bogat duhovni vrt
da hrani nadahnućem neredne generacije
- tregače za istinom, pravdom i slobodom.
Sarajevo; 29.3.2016. godine.
PJESMA IZ SLAVUJSKOG VRTA
(U sjećanje na Fevzija Mostaraca)
Učenjak iz Blagaja i Mostara
šejh derviške tekije
duhovnjak kome Buna bistra
teče venama.
U potrazi za znanjem stiže u Istanbul
gledajući beskrajnu pučinu morsku
kliktaje slušajući galebova
dok love ribu na Bosforu sinjem.
Ne zaboravljajući Hercegovinu
pamteći dijamantsku Neretvu
i čaroliju Starog mosta
čiji luk bijeli lebdi nad zelenom rijekom
i oživljava sanjalačku fantaziju
Bosne
ponosne
prkosne
i dostojanstvene.
Skupljajući mudrosti svijeta
na jeziku perzijskom i turskom
oživi smirenom rukom
tragom mastila sa guščijeg pera
BAŠČU SLAVUJA
- Bulbulistan -
da bude kamen temeljac
mudrosti i umjetnosti
bošnjačkom lucidnom duhu
orijentir pouzdani - tragačima uzvišenog nadahnuća
štit neprobojan - časnim ljubiteljima istine
hrana ukusna - gladnima pravde
nada vječna - porobljenim insanima.
Sablju je oštru skinuo sa zida
(Fevzija – slavuj Bosne!)
opasao oko bedara
(Fevzija - kolosalni pjesnik Hercegovine!)
i krenuo u boj pod Banjalukom
(Fevzija – ptica sa Neretve!)
da brani svjetlo domovine
(Fevzija – mudroslov!)
ostavljajući Mostar i Blagaj
(Fevzija – svjetionik znanja!)
ostavljajući Neretvu i Bunu
(Fevzija – vjerni čuvar duhovnog blaga!)
ostavljajući smiraj tekije i uzdah Starog mosta
Fevzija saburlija ka Vrbasu jaše
u odsudnu bitku za domovinu
Bošnjaci su zemlju odbranili Bosnu
prkoseći moćnoj od Beča kruni
bez podrške sultana
bez pomoći nizama.
Nagradu za herojstvo - Istanbul dade namet
i u crno zavi bosanski vilajet
carstvu je malo što ginu gazije
već za porez kupe dukate,
pa u sili sultan pređe svaku mjeru
od Bosne je tražio najveću cijenu
najveću u čitavom carstvu
i sasječe svoju desnicu časnu.
Fevzija zbunjen zlobom, licemjerstvom
ne može da pojmi šta to čini presto,
pa se lati hartije i naoštri pero
Bošnjacima ukaza na mudrosti vrelo.
Sve kazuje bisere staroga vakta
svaka mu je misao slatka
jer dolaze iz vrta slavuja
noseći srcu miris smiraja.
Na svoj narod ponosan je šejh
kome prijeti zapad a istok ga melje
pa on poziva jasno u okrilje vjere
glasom duha
glasom razuma
da se skupe ljudi izabrani
da baklju života kroz stoljeća nose
kroz koje će ići - i goli i bosi
krijući se od zlotvorskog bijesa
što pali zemlju i trese nebesa.
Fevzije je rekao: „Sabur Bošnjaci!
Spas je u vjeri – znanju, nauci!“
Eto tako, stoljeća se kotrljaju Bosnom
i prolaze vrletnom Hercegovinom
ratovi se vode i padaju carstva
događaju se izdaje, ali i herojstva
al' ne blijede pouke mudraca Fevzije
kome Mostar vječno u imenu ostaje.
7.4.2016.godine / Sarajevo.
PRINC UMA
(U sjećanje na Abdulaha Bošnjaka)
Neumorni tragač za istinom,
Abdulah Bošnjak – princ uma,
na putu spoznaje principa postojanja
kosmosa veličanstvenog
i čovjekovog bivanja
od rođenja do smrti,
troši snagu i imetak
promišljajući u duhovnim perivojima
danonoćno bdijući nad znanjem
koje upućuje u suštinu poimanja
stvari i pojava – pojmova i bivanja
i čovjeka uvodi u nebesku harmoniju
vječnog bivstvovanja duha i materije.
Princ uma zapečatio je u srce
plamen beskrajne ljubavi
spoznajući ljepotu Jedinstva
koja premašuje vrijeme i prostor;
gledajući Mnoštvo – spoznaje Jedinstvo istine
i uviđa da se gube oblici i boje,
te da ljudske oči ne mogu vidjeti Put
već da se spoznaju staze vječnosti
kroz duhovno nadahnuće.
Abdulah, Livnak po rođenju,
kročio je u okean nesagledivog znanja
i spoznao zakonomjernost
ljudskog mišljenja i kreacije
ostavljajući u nasljeđe polja ljepote
i vrtove divote,
osjetio je kosmičku harmoniju
i čuo nebesku melodiju
kako odjekuje bezvremljem,
te nam u riječima prenio
zanosan sklad muzike
koja se ne da opisati,
te je dajući odgovore na dileme svoje epohe
otvorio bitna pitanja za naredne generacije.
Eh, ko će komentarisati
briljantne Abdulahove komentare?
Sarajevo, 2.4.2016.godine.