Aktuelno

Nominovane pjesme za izbor „Poezija godine u BiH – 2024.“

Poštovani,
Obavještavamo Vas da su u navedene četiri kategorije konkursa nominovane po tri pjesme u uži izbor za najuspješnije objavljene pjesničke kreacije u prošloj, 2024. godini, i to:

I) KNJIŽEVNA OMLADINA
Adin Mekić 2010. / Hadžići - DA SU MENI KRILA
Edin Merhemić , 2010. / Kiseljak - EMPATIJA
Lejla Hadžiaganović, 2011. / Gračanica - OTAC

II) MLADI AUTORI
Emina Tanović, 2005. / Banovići - TAJNA NOĆI
Lana Kamberović, 2006. / Živinice – SUTRA
Lejla Bećirović, 2006. / Brčko - LIJEPA LEJLO

III) PJESNICI BiH
Aleksandra Kostić, 1968. / Sarajevo - ASIMPTOTA FUNKCIJE ŽIVOTA
Jusuf Džafić, 1991. / Tuzla - BUDI DRUŠTVOGRADITELJ
Kemal Ljevaković, 1948. / Tešanj - SREĆNI SVIJET MIJENJAJU

IV) PJESNICI BH. DIJASPORE
Almira Papić, 1983. / R.S. Makedonija – PROSTOR I TIŠINA
Anesa Karaica, 1987. / Švedska - HALIMA
Ibro Suhopoljac, 1960. / Australija - MOJ DOM

Konačan izbor pobjedničkih pjesma bit će objavljen na manifestaciji „POEZIJA GODINE U BIH-2024“, koja će se održati 21.2.2025. godine, sa početkom u 18:00 sati; u Privrednom gradu Skenderija, caffe „Galerija“, Terezije bb, Sarajevo.

Pozivam sve zainteresovane da napišu kritički osvrt ili daju mišljenje o pojedinim nominovanim pjesmama i pošalju na mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. – najkasnije do petka, 14.2.2025. godine a sa čim će biti upoznat stručni žiri. Ujedno je ovo i poziv poznavaocima poezije za saradnju na budućim književnim projektima udruženja.
............................

I) KNJIŽEVNA OMLADINA
Adin Mekić 2010. / Hadžići - DA SU MENI KRILA
DA SU MENI KRILA

Da su meni krila
da se vinem u nebo visoko,s druge strane mjeseca
u postelji plavog beskraja
da doletim u svemir i s kometama na scenu stupim
i gledam kako se rađa zvijezda iz oblačka gasa
da preletim cijeli svijet i na svako polje zasadim po jedan cvijet
da potražim ukradene riječi razasute po cijelom svijetu.

Prospem mir kao zvijezda srebreni prah
vratim snagu slabim i hranu gladnim
da mi iz grla pjesma mira poteče
što svaki led istopit će svaku vatru ugasit će
pjesma što svaku tugu izbrisat će
da im kažem kako je lijepo kad ne kaplje krv ni iz jednog srca
kad ni jedno dijete u suzama ne grca.

Eh, ali ja nisam čarobnjak, nisam ni običan čovjek
ne pripadam ni stvarnom ni epskom
samo sam dječak što voli da mašta
što želi pjesmi vratiti slog
i osmisliti redaka par.

...................
Edin Merhemić , 2010. / Kiseljak - EMPATIJA

EMPATIJA

U srcu osjećaj, svima treba ljubav
Kad nekome fali, pruži ruku dobar duh,
Kada je neko tužan, budi tu za njega
Tvoj mali trud može biti nekome velika sreća.

U svijetu punom bola, nek' tvoje srce blista
Razumij prijatelja , budi mu podrška.
Svaka suza koju vidiš može te probuditi,
Empatija je snaga, pomaže nam da živimo.

Kada se svijet ruši, i svi su tihi,
Jedan osmijeh, jedan zagrljaj donosi ti mir.
Budi glas onih koji ne mogu da govore
Empatija nas spaja, čini svijet boljim.

Zajedno smo jači, zajedno možemo sve
Ljubav i razumijevanje, to su prava sreća.
U svakom srcu postoji mala svjetlost i nada
Empatija je ključ, nek' svijet probudi sada.

................
Lejla Hadžiaganović, 2011. / Gračanica - OTAC

OTAC

Biti otac nije samo riječ,
koja ponekad sa usana poteče.
Postojanje svoje opravdati trebaš.
da bi bio dio djetetova neba.

U snovima mojim iluzija se skriva,
da si oče moj zaštitnik vječni,
da si superheroj moj moćni,
da si svitac koji sija u noći.

Svaki dan crtam tvoj miris u mašti,
rastem bez tebe i to me plaši.
Majka je tu,voli za oboje,
al´ meni fale tople ruke tvoje.

Rastem oče, a tebe nema ...
Plašim se vremana,
plašim se da ne ostanem bez uspomena.
Otac nije samo riječ...
Već da bude kao spomenik vječan.

Ne želim više laži.
Ne volim život odraslih,
želim da rastem u toplom domu,
da sanjam oče u krilu tvom.

................................

II) MLADI AUTORI
Emina Tanović, 2005. / Banovići - TAJNA NOĆI
TAJNA NOĆI

U tami noći, zvijezde sjaje,
svjetlost njihova mirno traje.
Iz tame izlazi nova nada,
u srcu punom ljubavi, svjetlost vlada.

Mjesec se smije, srebro sipa,
u moru snova, srce titra.
Svaka zvijezda, svaki san,
priča o ljubavi dok svijetli plam.

U tišini noć prolazi,
i niz životne staze tiho odlazi.
U svakom snu, sreća zrači,
u ritmu srca, mir se navlači.

Tajna noći, čarolija svaka,
u svijetu snova, puna je mraka.
Kad pustiš srce da se otvori,
zvijezde ti šapnu: „Slobodno govori.“

Svaki san je put do raja,
u tami noći, dok piješ šoljicu čaja.
Zato zagrli noć, neka se vrati,
i u srcu tvom, svjetlost će sjati.

........
Lana Kamberović, 2006. / Živinice – SUTRA
SUTRA

sutra
kad me ne bude
hoće li se jecaji
prolamati avlijom
koliko će suza skliznuti
niz lice
i koliko će uzdaha biti zadržano
sutra
kad me ne bude
hoće li me žaliti
i oni što me ne znadoše
i oni što znadoše
a nijemi ostadoše
kad me bilo
sutra
kad me ne bude
čije će se tuge gomilati
a čije srce radovati
čije će oči sjenke stvarati
i čije će srce dovama me grliti
sutra
kad me ne bude
ko će planine rušiti
i glasno vrištati
moje ime dozivati
ko će me se sjetiti
i željeti još jednom da mi miris osjeti
sutra
kad me ne bude
koliko će vas hladnih ostati
koliko će nježnih postati
koliko će shvatiti da voli na vrijeme
sutra
kad me ne bude
bit će kasno za ljubav
kasno za kajanje i oprost
jer sutra kad me ne bude
samo vi me u sebi čuvate.

................................

Lejla Bećirović, 2006. / Brčko - LIJEPA LEJLO
LIJEPA LEJLO

Lijepa djevo, srce mi ukrade,
u ova pleća što zabode strijelu.
Prođe glas, žalosti ne imade,
Da drugi prosi moju dragu Lejlu.

Niz sokak vjetar šapće nježno,
suzama mi srce tebe traži.
Gdje li si, dušo, sakrivena tajno?
Uzdišeš li ,draga, sa mnom iste draži?

Lijepa Lejlo, najljepša od svih noći,
zar da drugog tvoje srce voli?
Vrijeme teče, prepuštam se samoći,
u dubokoj tami što dušu mi boli.

Ah, sevdahu, usnih dragu svoju,
kraj pendžera ona sama sjedi.
Pod jablanom starim, tik u ranu zoru,
Čeka ljubav, što za njom srce blijedi.

Oj, lijepa Lejlo, ljubavi vječna,
sevdalinke mi kao melem dušu liječe.
Svaka riječ k'o da je sveta,
na usnama mojim poput meda teče.

Sevdah nosim u srcu mom,
kroz doline tuge tiho pjevam stih.
Naći ću raj u pogledu tvom,
i u sjećanjima što ostavismo davnih.

.......................
III) PJESNICI BiH
Aleksandra Kostić, 1968. / Sarajevo - ASIMPTOTA FUNKCIJE ŽIVOTA
ASIMPTOTA FUNKCIJE ŽIVOTA

U svakom od nas
živi i spava
pravdoljubivi Aristid.
Uspavljuje ga
proljetni vjetar razbribriga
i okus zrelog voća jeseni.

Ponekad se probudi,
obično u ljetnjoj vrevi,
kad je dan dug, predug,
obasjan užarenom loptom
života što se Sunce zvaše.
Tražimo tada istinu.

Javlja se ona u
neprepoznatljivim oblicima.
Forme su komplicirane
misaone apstrakcije,
istina je i pored toga jedinstvena.

Traganje za istinom
je put u beskonačnost.
Približavamo se njoj
krećući se po
funkciji života,
ali je nikada ne dostižemo.

Istina je asimptota
funkcije života
u tački nepažnje,
u vremenu traganja za njom.

Ta asimptota je vertikalna,
gorka simbolika života

......

Jusuf Džafić, 1991. / Tuzla - BUDI DRUŠTVOGRADITELJ
BUDI DRUŠTVOGRADITELJ

Budi vrli i vrijedni društvograditelj,
Akli pameti vatrenoliki pobornik,
Reda i nizama uređenog prijatelj,
Na duhovnom siratu Svevišnjeg pohodnik.

Gradi šehere otvorenog prijateljstva,
Diži ćuprije jasnog razumijevanja,
Zidaj duvare plemenitog čojstva,
Pravi stubove životnog sazrijevanja.

Ne budi štetodonosni društvorušitelj,
Ahmakli bedosti zažareni izaslanik,
Neureda anarhičnog zagovaratelj,
Na zemlji šejtanov odani pomazanik.

Ne ruši bazične temelje tradicije,
Ne obaljivaj stećke batinske znanosti,
Ne razaraj aleme civilizacije,
Ne ništi svesvjetske adabe kulturnosti.

.................

Kemal Ljevaković, 1948. / Tešanj - SREĆNI SVIJET MIJENJAJU
SREĆNI SVIJET MIJENJAJU

– Svijet je pun gada! – izustio pjesnik
davno kad-ikada, ali takav je i sada.
Zato, ne oklijevam, jednog truna ne bi,
niti išta hoću, niti ikog pitati bih htio,
mijenjam svijet, od mene i moje sjene
stazama do tebe, boljim i meni i tebi.

Smijem se od jutra do u sjutra danu i
čežnjama u njemu – utopljeni moji sni,
ili će biti, ili ne, ma, svejedno mi je.
Ne poznajem spoznate boli i muke,
klonim ih se, niti imansuze i neuke.

Za ideale me nije briga, iako znam
i dalje, ko zna, u apsurdu mi postoje.
Dobrote u ljudima, i oprečnosti im,
– vlastitom glavom sasma mislim.

Spomen podižem svim uspomenama.
U njih se ovlaš ogrćem i sebi divim,
ali nikako od njih i za njih ne živim.

Ljepota je svukuda unaokolo mene.
I u meni je. U svakome i u svemu
imade dobra koliko i zla – i u meni.
Ni više ni manje, to nam je imanje.
Olahko nam se to kaže, čita i piše.
Daje se ono šta se u sebi traži više.

Savjete bih posvud namicao i klicao,
od koga i kome ne reći ću sve ine,
u sve dane što minu i na sve strane
svoj svijet ravnam mojim odlukama
vlastitom glavom držeći se rukama.

Kamo bih i tuđim stazama priskočio.
I ti ka tome stremi, sa željom kreni
i kad maratonski traju, vjerodajnica
budi, naspram uzaludnosti (po)kreni
s nadom u dnu duše i duboko u srcu
– srećni – svijet u srećniji mijenjaju!

............

IV) PJESNICI BH. DIJASPORE
Almira Papić, 1983. / R.S. Makedonija – PROSTOR I TIŠINA
PROSTOR I TIŠINA

U prostoru sam u kojem akustika daje
značaj izrečenim riječima, a u pozadini
se čuje eho vaših misli
koje popunjava tišina.
Nekada su riječi blage,
nekada gorke...
A nekada su jače i od britke sablje.
Prostor obuzima tišina.
U kojem naviru java i san jedne inspirativne
duše koja želi dati dašak čarolije u ovom
ludom vremenu.
U ovom prostoru lebdi tišina iznad
simbola i izgovorenih riječi.

......................
Anesa Karaica, 1987. / Švedska - HALIMA
HALIMA

Halima je jedna beba rođena u Gazi
U vrijeme globalizacije, letjelica na Mars,
interneta, pametnih telefona i električnih automobila
Halima je jedna beba rođena u Gazi
Zdrava i čitava
Ali
Halima ne zna
Da sad ima samo jedno oko
širom otvoreno i duboko
Prkosno gleda u durbin objektiva
Potpuno nesvjesna svoje teške sudbine
Halima ne zna da više nema
ni oca ni majku
Da je grle i maze
Halima ne zna
Da na svijetu nema nikoga
I da je sama napustila Gazu
možda zauvijek
Sa jednom rozom ceduljicom oko nožice
na kojoj piše sramota cijelog čovječanstva;
"Identifikovana kao Halima Abd Rabbova kći,
svi roditelji pobijeni"
Halima ne plače
Halima ne plače

..........

Ibro Suhopoljac, 1960. / Australija - MOJ DOM
MOJ DOM

Uvijek sam želio jedno malo mjesto daleko od sveg’.
Hudžeru od mira na kraju nemira.
Moj mali skriveni zbjeg.
Na koga bi jesen nanosila zlatno lišće,
Zima studen,
A Aliđun vjenčiće od kukurijeka i divljeg zumbula.

Želio sam, da nikada ne prestane,
Vrelo ljeto pod bosim dječačkim nogama.
Da u gnijezdima mojih orlova iz snova
Sačuvam miruh žedne zemlje poslije pljuska,
I podijelim svim dobricama, kad zatraže.
A dram ostavim, za ne daj Bože,
U budžaku moje kuće.
Da me vrati, ako me tuđina odvede.

A vidi?!
Skrasih se, poslije toliko bjegova,
U razmak između nedorečenosti.
U to vječito sklonište gdje, valjda svi, tragaoci svraćaju.
I osjetih da ne znam razgraničiti da li to sreća ili tuga ispisaše,
Po parčićima slomljenog života,
Donesenim iz zavičaja,
U zlu jadnom muhadžirskom:

Ovo je tvoj dom.
.......................