Alma Buljubašić je rođena je u Travniku. 80-tih odlazi za sunčano Trebinje zbog posla, zbog dešavanja ‘91.godnine seli s porodicom za Dansku gdje i danas radi i piše. Ima tri samostalne zbirke poezije “Dolje na dnu čežnje”, “Putujuće srce” i novu “Seharu ljubavi”. Pjesme su joj uvrštene u 28 zajedničkih zbirki poezije a dobitnik mnogih priznanja, a najdraže joj je “svjetsko priznanje za mir”. Školovanje:Završen prvi razred ekonomske škole,tekstilna. U Danskoj socijalno zdravstvena pomoć i kontrolor higjene. Danas je ponosna penzionerka.

 

LJUBAVNA

Ljubav je čaša mira

ljubav je muzika što svira,

ljubav je leptir u cvijetu

poklon čitavom svijetu.

Ljubav je voda što se pije

bez nje nam života nije,

ljubav se najljepše smije..

Ljubav i zaplaće ponekad 

popije svoje piće,širi se i niće.

Ljubav na ljude viće

ona uspjehom kliče....

Ljubav je otac i majka

svekrvina najbolja snajka,

njihova najljepša bajka..

Ljubav je zemlja i rodni grad

ja u njima nisam sad,

ljubav je kad ne doživiš pad..

Ljubav je najljepša čaršija

prijatelj što po njoj hodi,

bez straha u slobodi..

Ljubav je najbolja sestra i brat

ljubav nije mržnja i rat,

ljubav je vječni svat...

Ljubav je planina i rijeka

neka nam žiivi dok je 

zemlje i vijeka...

Ljubav je ljubav, mladost i djeca

ne dajmo da im suza kane i duša jeca..

 

 

MOJA JAČINA

Odavno nisam na kućni prag stao

dugo sam po svijetu ja lutao.

Korijenje moje nestalo u meni

identitet izgubih svoj,

o!Bože nisko sam pao...

Izgubih sve što bješe tvoje

drugi mi kesi zube,

prazno je srce moje

ovdje mi misli se gube..

Dijeli nas mnogo milja

nestaješ u praznoj duši,

gorka je sudbina zbilja

ja shvati život se ovdje ruši..

A majka si mi bila

vraćam se tvome kruhu,

pjesma mi tvoja mila

zvoni u mome uhu..

Učiti moram ptiče

sve ovo što sam steko,

prazne su samo priče

slađe je tvoje mlijeko..

Da svijet je ovaj mali

i svi smo mu nešto dali,

ali da nema sreće

bez zemlje i jezika moga

iz korijenja tog niće najljepše cvijeće

u bašti doma tvoga..

U njem’ mi nešto milo

tako mi nije bilo,

sve sam ovdje stek'o

al’ sam ništa ni neko...

Ja živim ovaj mi život hudi

a sanjam o rodnoj grudi,

kako se iz korijenja njenog

najljepši cvijetak budi..

Vječno im pričati moram

iz korijenja svog da niću,

 najljepši cvijetak da budu

sa njim znanje da stiću...

 

KNSINFO/20.3.2020.g.